Ako ste čekali da se sjete, vjerujem i da ste se zajebali.

Budimo surovo iskreni, većina sanja o toj idealnoj polovini i susretu sa istom, ali to se ne događa. Ne događa. U većini slučajeva to je kompromis, malo dopadanja i jad.

Savremen čovjek jedino umije i može da prigrli vulgarnu stvarnost. Njemu je san o slavi i besmrtnosti noćna mora.

Toliko puno vremena, toliko malo vremena za reći nekome volim te i stajati nepokolebljivo u tom stradanju.

Jesen je nježna i neumoljiva lekcija o prolaznosti.

O ljudima: uvijek odlaze.

Svijet će, nadam se, završiti u dubokom plavom moru i onda sve ispočetka.

Bole me uši generalno za većinu i lijepo je.

Mene je sve ubilo i šta mi fali?

Zamišljam kako mi ljudi prilaze otvorenog dlana i ja im dajem bromazepam.

Sva znanja ovog svijeta polako se svode na leksikonska pitanja.

Usred sam onog za šta sam se molila i do guše sam u haosu.

Između dva zla biram treće, ali dobro.

O pogrešnom pristupu: - Ko ide? - Ide ih masa, ide... - Ne idem.

Od moralne panike umire se glup.

Buše mi se baloni na proslavama bilo čega ikada.

Kod ljudi je najvažnije da nisu prisutni.

Misliti drugačije ne znači nužno i da mislite pametno.

Da si me ranije sreo bilo bi ti previše. Ali nisi. Zato ti je zauvijek svega premalo.

Zauvijek žedni samo ove zore! Mir Božiji, Hristos se rodi, braćo i sestre u Hristu! Neka nas Ljubav oslobodi i da snagu da nosimo breme ovoga svijeta!